M'hanncha, Mhencha ili Mancha s pastom od badema jedna je od popularnijih marokanskih slastica. Riječ je o vučenim korama koje se pune pastom koja po sastavu i okusu jako sliči marcipanu, ali postoji razlika. U pastu od badema stavlja se masnoća i ona je po svojem sastavu nešto grublja nego li marcipan te se koristi za punjenje tijesta.

Hrskava, kremasta i osvježavajuća pridjevi su koji najbolje opisuju Pavlova tortu, jednu od najpoznatijih slastica na svijetu. Iako se priprema diljem svijeta najpoznatija je u Australiji i Novom Zelandu, državama koje ju svojataju kao svoju nacionalnu slasticu.Torta je nastala u čast Ane Pavlove, ruske balerine.

Prošlo je već 8 mjeseci od kada sam bio na proputovanju dijela nekadašnje trase Orient Expressa. Dugo sam pisao ovaj putopis, možda čak i predugo, no stara izreka kaže kako se za dobre stvari isplati čekati. ;)

Moja sjećanja na Slavoniju već su pomalo izblijedila. To nije ništa čudno s obzirom na to da sam ju zadnji put posjetio kada sam imao 4 godine. Iako su rijetki, neki prizori su ipak ostali dovoljno duboko urezani u sjećanje. Sjećam se ljeta, suncom okupanih ravnih polja i vožnje s kumovima u njihove rodne Feričance i Orahovicu. Sjećam se i beskonačno ravne ulice omeđene kapijama i kućama, lipe i klupice, bunara usred dvorišta, malog travnjaka i ligeštula...

Meksička kuhinja jedna je od najšarenijih kuhinja na svijetu. Različite kombinacije žuto, narančasto, crveno i zeleno obojanih namirnica na tanjuru najbolje opisuju sva meksička jela. Sjećam se da me upravo ona među prvima odvela na gastro putovanje izvan Europe. Naravno riječ je bilo o tortiljama koje su danas već postale teški mainstream i učestali gost jelovnika mnogih Hrvata.

Prošlo je već više od 2 godine od kada je nekoliko divnih i sada već bliskih nam kolega i prijatelja blogera  kuhalo u organizaciji Miss Gastra na vrhu jedne zgrade u mojem kvartu. Iako smo se tek upoznali, taj dan družili smo se kao da se znamo sto godina. Učili smo raditi koktele, gledali tekmu i pripremali fantastičnu klopu na temu tapasa.

Volim jednostavne recepte koji oduševljavaju nepca gostiju. Nema mi draže nego kada se okupim s prijateljima uz dobru kavu, čašicu vina i uz prepun stol. Kod neobaveznog okupljanja, nastojim gostima ponuditi nešto domaće jer samom pripremom razveselim i sebe i njih. Druženje i isprobavanje novih recepata za mene je najljepši dio dana nakon posla, ali vjerujem da se nitko ne želi radi jedne popodnevne kave ubiti od posla u kuhanju, i zato vjerujem da mnoge domaćice biraju lakši put i kupe neki slatkiš u dućanu. Ne mora to uvijek biti tako jer uz malo truda možete napraviti jednostavni Tart!

Moja sjećanja na Slavoniju već su pomalo izblijedila. To nije ništa čudno s obzirom na to da sam ju zadnji put posjetio kada sam imao 4 godine. Iako su rijetki, neki prizori su ipak ostali dovoljno duboko urezani u sjećanje. Sjećam se ljeta, suncom okupanih ravnih polja i vožnje s kumovima u njihove rodne Feričance i Orahovicu. Sjećam se i beskonačno ravne ulice omeđene kapijama i kućama, lipe i klupice, bunara usred dvorišta, malog travnjaka i ligeštula...

„Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeemee, noga već sama beži…“, pjevušim u mislima gotovo svaki put dok se penjem do najvišeg vrha Medvednice. Posljednjih godina gotovo redovito posjećujem planinarske domove skrivene na šumskim bregovima zagrebačkog diva.