Mrske juhe ili ipak možda ne?
Juha je najvjerojatnije jedna od najvećih noćnih mora svakog klinca. Kao malom nije mi bilo veće tlake nego jesti tu problematičnu tekućinu u kojoj plivaju povrće i rezanci (“detalji”, kako je simpatično rekao jedan moj prijatelj prije 15-ak godina), koji još uz to i skližu sa žlice i nerviraju te jer se pokušavaš najesti, a to traje i traje. Uz to je još i vruća, a ljeto je i doma nema klime i sad ti moraš po tom brljavit i kuhati se dodatno, a slasna pečenka ne može na stol dok ne dovršiš ovo. Onda protestno uzmeš tu žlicu i kreneš u boj s rezancima i trudiš se što prije riješit se te slane tekućine i prijeći na nešto konkretnije. Nostalgični osjećaj, je l’ tako ? 😉
No s vremenom je mama otkrila da juha ne treba biti samo klasik goveđa ili pileća, nego može biti i gusta ili kremasta, od različitog povrća ili gljiva. Tako je na stol jednom došla juha od brokule, a zatim i od šampinjona, pa karfiola i polako čovjek shvati da juha može biti zanimljiva i ukusna.
Vrijeme prolazi, a tako i sve što kao dijete nisi volio polako počinješ voljeti. Moj odnos prema juhama trenutno je u uzlaznoj putanji. Klasične juhe mi još uvijek nisu gastronomski vrh, ali čak i one imaju neke prednosti jer nema bolje stvari kada si bolestan ili kada zimi dođeš iz hladnoga grada, umoran i željan toplog obroka. No s druge strane, guste juhe su mi oduvijek, što bi se reklo, “prava stvar”!
Brokula, karfiol, mrkva, buća, slanutak, vrganji… Pa to nešto malo izmiksaš, dodaš vrhnja i dobiješ čudesni obrok – predjelo ili večeru svejedno. Uz to dodaš još malo onih hrskavih okruglica i svejedno ti je je li ljeto ili zima, je li toplo ili hladno jer je u oba slučaja vrhunski!
Za kraj – stariji ipak znaju najbolje
Deda mi uvijek govori da njemu nema do dobre juhe. Može poslije biti i najfinije meso, riba ili slasni desert, ali juha je za njega eliksir života. Slažem li se s njim? Prije nekoliko godina na to bih se samo slatko nasmijao, ali kada kreneš kuhati juhu i kada razmisliš o njoj ili ju doživiš na drugačiji način, a ne kao usputnu smetnju do glavnog jela, shvatiš da ipak ima nešto “eliksirasto” u njoj. Od pripreme tijela na nadolazeći banket, preko oporavka od bolesti, grijanja zimi ili hlađenja ljeti (ako jedete Gazpacho). S obzirom na sve to, mogu samo zaključiti da je deda opet u pravu i da juha stvarno ima to nešto.
RECEPT
Sastojci:
- 1 poriluk
- 1 (slatka) jabuka
- 1 koromač
- 2 cm đumbira
- maslac
- 250 ml vode
- 250 ml vrhnja za kuhanje
- 1 čajna žličica sjemenka korijandera
- sol
- papar
Postupak:
- Na maslacu dinstajte na kolutove narezani poriluk.
- Dodajte na kockice sjeckanu jabuku i koromač te naribani đumbir i dinstajte dok ne omekša. Posolite, poparite i dodajte korijander čije ste sjemenke prethodno tostirali i samljeli u mužaru.
- Podlijte sve vodom i pustite da kratko prokuha, a zatim štapnim mikserom dobro usitnite.
- Vratite juhu na srednje jaku vatru, dodajte vrhnje za kuhanje i kratko još prokuhajte pritom pazeći da vrhnje ne zakuha.
- Juhu poslužite uz tostirani kruh.
