Posljednja dva mjeseca proveo sam na selu. U Loboru na gruntu, u srcu Zagorja. Već mi dugo sve ovo što se događa djeluje pomalo nestvarno jer živim u jednom nerealnom balonu koji će uskoro puknuti i vratiti me u stvarnost gradske užurbanosti i buke. U ovom periodu promijenilo se puno toga. Ponajprije priroda. Od golih polja i grana drveta, hladnoće zbog koje smo se dobar dio vremena grijali bacajući cjepanice u vrelu peć i pustog vrta koji je čekao da mu se udahne novi život, danas sve izgleda značajno drugačije. Priroda se probudila, zelenilo je zavladalo.
Nisam do sada imao priliku promatrati u miru taj proces. Na kvartu bih najprije primijetio drvored trešanja na Horvaćanskoj pa zelenilo Jaruna, no promatrati niz promjena na zagorskim bregima je posebno iskustvo. Voćke u voćnjaku prve su pružile kontrast sivilu neba i zemlje, a uskoro je i šuma na Ivančici počela zeleniti.
Divlje bilje promijenilo je boje livada u posljednjih mjesec dana od bijele zahvaljujući tratinčicama do žute zahvaljujući maslačcima pa sve do trenutnog šarenila koje pruža različito poljsko cvijeće od ivančica, zlatica, crvenih makova i ljubičastog cvijeća čije ime ne znam.
Polja su također oživila kao i moj vrt. Boje zagorskih bregova ne daje samo cvijeće i zelena trava već i plodovi marljivih poljoprivrednika koji ipak još uvijek postoje u ovom našem pohlepnom društvu koje živi od iznajmljivanja podruma turistima za masnu lovu. Ovo je prvi put da sam sudjelovao u izradi vrta i nevjerojatno je dobar osjećaj kada vidiš kako ti se trud isplatio jer vrt buja kao nikada do sada. Sve što smo posadili i posijali i više je nego vidljivo, a kroz koji mjesec doći će i nadam se prvi plodovi.
No dio toga se naravno može i iskoristiti. Jagode su u punom jeku kao i rabarbara o kojoj ste čitali u posljednjoj objavi, ali zadnji 10-ak dana bazga je preuzela dominaciju. Dok ne procvjeta niti ne shvatiš koliko je stvarno ima. Miris bazge vraća me u djetinjstvo. Kuma je obvezno svake godine donijela barem koju litricu soka, a i mama ga je znala raditi. Sok je to koji rijetko tko ne voli popiti. Slatkoća, kiselost, svježina. Uskoro dolaze vrućine, a ovo mi je jedan od omiljenih napitaka upravo u razdoblju lipnja i početka srpnja. Budimo realni, poslije ga više niti nema.
Još uvijek stignete ubrati cvjetove i pripremiti sok, a ovaj recept se niti ne razlikuje puno od drugih jer kod toga nema puno filozofije.
RECEPT
Sastojci za prvi dio:
- 3 l vode
- 40 cvjetova bazge
- 8-10 dg limunske kiseline
Sastojci za drugi dio:
- 3 l vode
- 3 kg šećera
- ½ vrećice konzervansa
Postupak:
- Prvi dan cvjetove bazge prelijte s vodom i limunskom kiselinom te ostavite 24 sata da stoji na hladnom i mračnom mjestu.
- Drugi dan zakuhajte vodu i šećer dok se šećer ne otopi te ohladite. Ohlađeni sirup pomiješajte s vodom i cvjetovima bazge od dan prije te procijedite kroz gazu.
- U ocijeđeni sirup dodajte pola vrećice konzervansa kojeg ste otopili u malo vode i promiješajte.
- Sirupom napunite čiste boce te obavezno provjerite da čepovi dobro prianjaju. Čuvajte na hladnom i mračnom mjestu.