Europa Gastro travel Slajder Spicy

Sa Spicyjem na Sjever: Litva – od Užupisa do funky juhe, cepelina i palačinka, priča 1.

Uvodna riječ

Sažeti putovanje u kojem sam prošao 7 država u 10 dana i isprobao toliko jela te vidio i doživio toliko toga, bit će mi pravi izazov. Ne želim izostaviti detalje, a ne želim niti napisati samo jedan predugačak tekst koji na kraju nitko neće pročitati. Zato sam odlučio napraviti malu seriju od 5 putopisa.

Razmišljao sam kako tempirati realizaciju ove ideje i odlučio se za siječanj. Iako je od putovanja prošlo već gotovo pola godine, mislim da je sredina kalendarske zime idealno vrijeme za pisanje o najhladnijem dijelu Europe. Neka ovo bude naše zajedničko putovanje u kojem ćete sa mnom svaki drugi dan proći dio po dio „ledene“ Europe kako ju volim zvati.

Pa krenimo na putovanje, krenimo na Sjever. Winter has come!

Litva – od Užupisa do funky juhe, cepelina i palačinka

Kada sam u školi učio nabrajati europske države, uvijek su one baltičke išle u komadu. Estonija, Latvija, Litva; abecednim redom da udovoljim svojem opsesivno-kompulzivnom poremećaju, ali ne i pravilnim redom ako gledamo iz našeg smjera jer najprije ćete s juga stići u Litvu pa u Latviju, a na kraju u Estoniju. Sve do ovog putovanja miješao sam te države, ali i njihove glavne gradove. Ne znam zašto, ali Riga mi je uvijek bila u Estoniji, Talin u Litvi, a Vilnius u Latviji. Srećom sada kada sam ih sve doživio, napokon više nema tog miješanja jer predivna arhitektura tako sličnih, a opet različitih gradova zauvijek mi je urezala u pamćenje koji je gdje.

Ravno 24 sata trajala je naša vožnja do Vilniusa. Prepričavati kako smo to preživjeli nema baš pretjerano puno smisla, ali kada si u društvu pet jako dobrih prijatelja i okružen s još nekoliko jako dobrih ljudi koje si tek upoznao te uz partiju dvosatnog jamba, čovječe ne ljuti se, provala, smijanja, spavanja i slično, ipak je sve lakše. No krenimo odmah od trenutka dolaska u grad.

Sunce je već lagano zalazilo iza horizonta kada smo stigli u centar Vilniusa.  Arhitektura je interesantna, a ulice djeluju čisto i održavano. Već na prvu nam se svidio glavni grad Litve. Prolazimo pored Vijećnice koja izgledom podsjeća na neki manji rimski hram. Tu su i mnogobrojne crkve – katoličke i protestantske. Baltički ljudi su formalno pravoslavne vjere, ali u praksi je velik broj ateista pa čak i pogana. Naime, u prošlosti su na tom području živjela poganska plemena koja su s vremenom i osvajanjima prisilno pokrštavana. Prisila i zabrana uvijek imaju kontraefekt pa stoga ne čudi da dan danas iako na papiru stoji da je riječ o katoličkim zemljama, baltičke zemlje u realnosti broje najveći broj ateista.

Šetnju s vodičem Aleksandrom iz agencije Azimut s kojom smo putovali (preporuka) nastavljamo prema „državi u državi“. Užupis je omanji boemski kvart u Vilniusu. S umjetnicima nikada nije dosadno pa ne čudi da su proglasili vlastitu Republiku usred glavnog litavskog grada. Derutne ulice i fasade pretvorili su u umjetnička djela, a otpad u skulpture. Udahnut je novi život u kvart koji je do prije 20-ak godina bio okupljalište sirotinje i životarenja. Republika naravno ima i svoj Ustav. Uvrnut, simpatičan. U Užupisu je vaše pravo da umrete, ali niste obvezni to učiniti. Ili pak imate pravo biti (ne)sretni, voljeni ili neshvaćeni. No najbolje odredbe su one o životinjama jer u ovoj cool liberalnoj državi mačka ne treba voljeti svojeg vlasnika, ali mu mora pomoći u nuždi ili pak pas ima pravo jednostavno biti pas. A da s umjetnicima nema šale pokazali su istaknuvši svoj stav prema Tibetu. Naime, užupis je deklarirao priznanje Tibeta pa je proglasio i glavnim trg nazivom  „Tibetski trg“. Kinezi su to shvatili toliko ozbiljno da su zaprijetili Litvi prekidanjem diplomatskih veza i poslali prosvjednu notu. Eh kada bi barem svijet bio sretno mjesto bez pingvina u odjelima mrkih lica.

Noć je lagano padala pa smo procijenili da je dosta razgledavanja za danas. Sutra ipak imamo cijeli dan za to pa idemo nešto pojest i popit. Uz malo Googlanja našli smo idealno mjesto – Šnekutis. Omanji restoran/kafić u kojem možete za vrlo malo novaca kušati prave litavske specijalitete. A ono po čemu su Litavci poznati, svakako su krumpirove palačinke (Blynai) i to na sto načina. Pufaste, pržene, slatke, slane… Odlučili smo naručiti mix nekoliko vrsta. Slane su nam bile apsolutni hit, ali ni one sa slatkim sirom nisu bile loše (barem meni :D). Naručili smo i Kibinai, a to su punjeni prženi jastučići od tijesta te Kepta Duona o kojoj će više riječi biti u tekstu o Talinu. Nakon dobre klope uslijedila je još koja piva i spavanje.

Jutro je svanulo brzo. Nismo uzeli nikakve fakultativne izlete jer smo procjenili da je bolje vidjeti sve gradove kako spada, nego provesti cijelo putovanje u busu. I nismo pogriješili. Mudro smo odlučili uzeti free walking turu i saznati još ponešto od lokalca o Vilniusu. Ali najprije kava. Omanji birc u sporednoj uličici gdje nema gužve. Šestero nas, šest stolaca, tri stola. #kava #ljeto #prijatelji #sunce #jutro. Jedan od mnogih the momenta na ovom putovanju.

Free walking tura je opet bila pun pogodak. Puno dodatnih informacija uz one koje je na nas već prenio naš vodič. Nekoliko skrivenih kutaka u koje možda ne bismo niti zašli da smo samostalno razgledavali. A kako izgleda Vilnius po danu, evo par fotka:

Podne je već prošlo pa je red odmoriti i nešto pojesti. I sada dolazimo da zanimljivog trenutka, a to je da smo ponovno shvatili u kakvoj državi inače živimo. Zamislite da u Zagrebu sjednete u restoran na Trgu bana Jelačića. Koliko biste platili predjelo, glavno jelo i pivu? Dodajte k tome da jedete nacionalne specijalitete u restoranu s vrlo dobrim ocjenama na Trip Advisoru. Vjerojatno je odgovor – puno previše. Upravo taj rang lokacije i kritike bio je restoran (Etno Dvaras) u koji smo sjeli na ručak, a sve gore navedeno koštalo je nešto malo više od 10 eura.

Šaltibarščiai je hladna juha od cikle, kefira, mladog luka, tvrdo kuhanih jaja, krastavaca i kopra koja se poslužuje uz kuhani krumpir. Boja je bila toliko funky da me jelo oduševilo već na prvi pogled, a okusom je bila vrlo interesantna. Naravno tko ne voli svježe krastavce i kopar neće biti pretjerano oduševljen, ali za nas koji jedemo sve je ovo dobar ulov za otvoriti apetit. Na dnu teksta donosim i recept.

Za glavno jelo naručio sam Cepelinai. Nakon poljske avanture naučio sam da se u ovim krajevima krumpirovo tijesto jako puno jede i da postoje različite verzije „knedla“. Tamo su to bili između ostalog Pierogiji, a ovaj put krumpirovi „cepelini“ punjeni mesom. Uz njih se još dobije kiselo vrhnje i masnoća sa špekom koje je trebalo promiješati, ali sam prekasno to shvatio. Okus je bio ok, nedostajalo je začina no interesantna kombinacija.

Drugu polovicu dana iskoristili smo za još malo istraživanja grada. Što je to putovanje bez tržnice? Nedaleko od centra nalazi se i plac na kojem možete pronaći  dosta slične proizvode kao i na našem, ali s naglaskom na one koji se ipak ovdje više tradicionalno koriste. Kopar, cikla, krumpir, krastavci. Četiri namirnice bez kojih ovi krajevi ne mogu. Pomalo me iznenadilo što već početkom kolovoza prodaju ukiseljeno povrće. Na tržnici se nalazi i jedan od poznatijih restorana u kojem se prodaju Cepelinai, no kako smo već ručali nije bilo potrebe za testiranje.

Vratili smo se u centar i sjeli na cugu u jednoj cool ulici koja je u potpunosti pretvorena u veliku terasu kafića. Uslijedilo je i isprobavanje tradicionalnog baltičkog/ruskog pića od (nećete vjerovati) raženog kruha. Da dobro ste pročitali, Kvass se radi fermentiranjem raženog kruha i piju ga u velikim količinama. Slatkastog je okusa i ima nešto malo alkohola, ali je prilično osvježavajuće i moglo bi proći da se počne distribuirati i na našim prostorima.

Pomalo neugodno nas je iznenadila činjenica da alkohol možete u dućanu kupiti samo do 18 sati tako da smo umalo ostali bez cuge za odmaranje na balkončiću našeg hostela. Malo odmora jer jutro donosi novu vožnju i odlazak u drugu državu – Latviju. Do tada evo recept za juhu od cikle. 😉

20 min

RECEPT

Sastojci:

  • 3 manje cikle
  • 1 veći krastavac
  • 2 mlada luka
  • 1/2 vezice svježeg kopra
  • 1 l tekućeg jogurta ili kefira
  • 50 g kiselog vrhnja
  • malo mlijeka
  • 2 jaja
  • krumpir
  • peršin
  • sol

Postupak:

  1. Narežite krastavac na kockice, a luk na kolutiće. Kopar sitno nasjeckajte. Sve sastojke dodajte u posudu, posolite i lagano zgnječite te pustite kratko da odstoji dok naribate ciklu.
  2. U posudu dodajte naribanu ciklu, jogurt, kiselo vrhnje i mlijeko te sve promiješajte.
  3. Tvrdo kuhana jaja narežite na kockice i dodajte u posudu te lagano promiješajte.
  4. Juhu od cikle poslužite uz kuhani krumpir posut sitno sjeckanim peršinom.

Preuzmite recept