Kao i prošle godine i ove smo odlučili godišnji provesti na našem lijepom, plavom Jadranu. Doduše nismo u potpunosti bili u Hrvatskoj jer smo napravili mali, ali prekrasan road trip po Crnoj Gori pa potom nastavili do Dubrovnika da bismo drugu polovicu proveli na Braču. Stvarno sam htio ove godine otputovati nekamo dalje od Jadrana (koji je usputno rečeno preskup za ono što stvarno nudi), no prilike su još uvijek takve da trenutno nema baš puno smisla riskirati s prelaskom granice i mogućim komplikacijama prilikom povratka u Lijepu našu. Da se razumijemo i ovo putovanje bilo je predivno i zadovoljilo djelomično naše apetite za istraživanjem, no sretniji bismo bili da smo mogli istražiti potpuno nove kulture. Više o svemu uskoro u putopisu.
Jutro u Supetru je svanulo, a Fadlja i ja dogovorili smo kako ćemo rano do placa kako bi upecali što bolju ponudu ribe. Nažalost nismo u obzir uzeli puni mjesec tako da skuša i srdelica nije bilo, no bilo je nešto lijepih velikih orada, lignja, oslića. Odabir je pao na orade. Čišćenje je naravno palo na mene dok se ostatak društva pripremao za plažu. 😀
Ribe u frižider, ručnik oko vrata i pravac plaža. Zakurit ćemo kada se vratimo oko 17-18 h jer ipak je najljepše raditi gradele kada sunce počne padati i već ti bude dosta plaže. Taj dan otišli smo se kupati u Postire, malo mjestašce koje pamtim još od ljetovanja sa starcima 2004. godine. Plaža Molo Lozna i dalje je onakva kakvu ju pamtim i ima idealan birc u debelom hladu u kojem bijeli Purgeri neće previše pocrvenit, ali će se zato dobro osvježit hladnim gemištom i pivom. Gušti su gušti.
Po povratku Horva je bio zadužen za žar, Barta za povrće, Fadlja za pečenje, a ja sam bio prethodna priprema i nadzor. Četiri Purgera u misiji riba na gradele, koje usputno rečeno nitko od nas prije nije pripremao. Iako svi volimo jesti ribu (pogotovo s roštilja), ipak uvijek na žar bacamo mesinu, gljive i povrće. Pa nebuš valjda u Zagrebu il Zagorju palio roštilj da ispečeš četiri ribe. 😀
I iako je riba pečena na vatri bez diskusije najbolji način pripreme te namirnice, kao veliki problem gradela vidim upravo to da moraš proći cijeli taj proces paljenja vatre i stvaranja žara da ispečeš par komada ribe. Kod nas je praksa da kada se radi roštilj onda se kupi barem kila mesa po osobi pa ono, imaš za ručak i kasnije za večeru ili ako je kasniji roštilj onda za onu pijanu fazu gladi oko 2-3 ujutro. S ribom to nažalost nije moguće jer riba se jede friško pečena, a kada se ohladi nije to to.
Unatoč strahu da će nam žar biti prejak, da će se riba zalijepiti za rešetku ili pak raspast prilikom okretanja te da ćemo ju skuriti, na kraju se ništa od toga nije dogodilo. Četiri Purgera uspjela su u svojem naumu i složila ribu na gradele bolje nego neki Dalmoši. Korica hrskava, meso sočno i idealno pečeno. Naravno bez miksa češnjaka, peršina i maslinjaka ne ide ništa. Malo povrća sa žara sa strane, šnita kruha i čaša (dve, tri) nekog dobrog Plavca.
Ča je život nego fantažija?
Slidi recept. Ae!
RECEPT
Sastojci za oradu s gradela (za 4 osobe):
- 4 veće orade
- maslinovo ulje
- sol
- limun
- peršin
- češnjak
- grančica ružmarina
- povrće po izboru
Postupak za oradu s gradela:
- Orade najprije očistite tako da nožem skinete ljuske povlačeći o repa prema glavi, a potom zarežite trbuh od glave prema sredini te izvadite utrobu i škrge (ak ste si dobri s ovima u ribarnici, budu oni to umjesto vas.. niš se ne sekirajte).
- Napravite dva tri reza sa svake strane orade (to radimo da se riba ne bi lijepila za rešetku), a potom ju dobro nasolite sa svih strana i unutra. U utrobu stavite krišku limuna, češanj češnjaka koji ste lagano zgnječili nožem te mali svežanj peršina. Ribu potom dobro polijte maslinovim uljem i ostavite da tako stoji otprilike pola sata prije pečenja.
- Pripremite žar onako kako to inače radite. Nema se tu kaj puno za filozofirat – papir, triješće, veće cjepanice dok se ne razgore pa ugljen. Na to ide rešetka koju dobro premažite masnoćom. Ak ste Slavonci il Zagorci onda bute vjerojatno špekom, no onak.. može ovaj put i bez toga, npr. nekaj neutralno kao što je suncokretovo ulje. Ne kužim onu ekipu kaj brije da je ok trošit maslinovo za premazat rešetku (ima ih takvih pun internet).
- Ribu još malo namastite maslinovim prije nego li je stavite na rešetku. Kažu da je bitno spustiti ju tako da stavite najprije glavu pa onda spuštate prema repu. Slijedili smo tu uputu, ali iskreno ne vjerujem da je nekaj drugačije neg da ste ju sam hitili gore, no dobro. Čim ste ju spustili odmah ju malo odignite pomoću lopatice i tako ćete spriječiti da se zalijepi za rešetku. No ne prčkajte previše da se ne počne raspadat!
- I onda slijedi ono čekanje. Moja je procjena bila otprilike 4-5 minuta sa svake strane, s tim da vele da se riba kao okreće tri puta pa smo na kraju to i napravili. Prilikom svakog okretanja tetošili smo našu ribicu laganim i nježnim premazivanjem maslinovim uljem tako da smo grančicu ružmarina umočili u njega pa lagano po ribi. Nakon zadnjeg okretanja ostavili smo ju još možda minutu na toj strani. Je li to pridonijelo tome da bude savršena ne znam, no eto.. možda je.
- Ribu posložite u široki protvan i obilate polijte bogovskom mješavinom sitno sjeckanog češnjaka, peršina, soli i maslinovog ulja, a na gradele posložite ploške tikvica i komade paprike. Kratko samo da omekša i dobije boju. Kada je gotovo, polijte istom onom bogovskom mješavinom od maloprije.
I to je ukratko to. Uz to smo još skuhali krumpir, no prilozi su općenito na vama da odaberete. Je li ovo ispravno i onako kako je nonina nona i didin dida radia ne bih zna, no ribica je fakat ispala comme il faut tak da.. 🙂
