Jutro je svanulo u Tallinnu. I dalje nas prati sreća, sunce će nas grijati i danas. Na brzinu smo pobacali stvari u kofere. Najnužnije za naredna dva dana morali smo staviti u ruksak ili vrećice jer kofere ćemo vidjeti tek po dolasku u Švedsku. Vožnja busom do luke ne traje dugo, svega 10-ak minuta. Aleksandar nam je podijelio karte za prvi brod u današnjem danu i dao posljednje upute. Najprije se vozimo od Tallinna do Helsinkija. U glavnom gradu Finske provest ćemo gotovo cijeli dan, a kasno popodne se ukrcavamo na brod koji vozi za Švedsku. A onda? E onda slijedi moje prvo krstarenje u životu. Neće biti dugo, ali večer, noć i dobar dio jutra provest ćemo lutajući ogromnim kruzerom usred baltičke pučine.
O kakvom rangu broda se radi već smo mogli naslutiti tijekom prve vožnje od Estonije do Finske. Kruzer na kojem možete pronaći što god vas je volja. Mi smo ipak odlučili za dobro jutro biti skromni i samo popiti kavu s lijepim pogledom. U jednom trenutku se nebo u potpunosti zatvorilo i počela je kiša. No s druge strane broda kao da je bilo sunce. Izašli smo van i shvatili da je zapad sunčan, a istok tmuran. U daljini točno na sredini nalazila se duga. Šarena, puna. Prizor kakav se rijetko viđa u životu.
U Helsinki smo uplovili oko 8 sati. Novi the moment putovanja bio je kada smo vidjeli što znači biti skandinavski potrošač alkohola. Naime, kako su cijene alkohola u skandinavskim državama poprilično visoke Skandinavci često odlaze na vikend opijanja i šoping u baltičke države. Stariji deda je sa ženom očito bio na takvom vikendu pa je nakrcao kolica s valjda maksimalnom količinom cuge koju može odjednom unijeti u državu. Doista simpatičan i pomalo komičan trenutak za doživjeti.
Razgled započinjemo od Trga Senata. Aleksandar ponovno priča genijalne priče o Finskoj, Fincima, prošlosti, zdanjima koja se nalaze oko nas, a na ovom trgu stvarno se nalazi svašta. Trg je projektirao Carl Ludvig Engle, inače Nijemac. Na sredini na vrhu dugačkih bijelih stepenica nalazi se predivna Helsinška katedrala, a s bočnih strana su zgrade Vlade, Sveučilišta i nacionalna biblioteka. Posebno je zanimljivo što je na sredini kip Aleksandra II, ruskog cara koji je ostavio duboki (većinom pozitivni) trag u povijesti Helsinkija.
Finci i Rusi načelno nisu u baš dobrim odnosima, pogotovo nakon Finske borbe za neovisnost početkom 20. stoljeća i Drugog svjetskog rata u kojem je Staljin naumio sravnati Helsinki sa zemljom,a Finci su mu pokazali da to može okačiti mački o rep. Naime, izveli su genijalan trik tako što su na zaleđeno more postavili reflektore i ugasili sva svjetla u gradu. Ruski bombarderi tako su proveli noć granatirajući led, a izraz Staljinova lica nakon izvještaja da je grad neoštećen vjerojatno je bio jedan od najluđih ikada. No, tko će ga znat.
Dalje smo hodali do luke gdje je smještena helsinška tržnica. Otvoreni dio izgleda poprilično cool zbog narančastih tenda iznad štandova na kojima možete kupiti voće i povrće. Nedaleko od otvorene tržnice nalazi se i ona zatvorena, jednako tako interesantana za vidjeti jer se prodaje riba u svim oblicima, ali i drugi proizvodi kao što su džemovi, med, kolači i slično.
Nastavili smo šetnju kroz obližnji park i šetnicu, preko predivnog starog željezničkog kolodvora pa sve do jedne od poznatijih građevina u ovom gradu, a to je Kamppi kapelica. Upravo je ova zgrada oaza mira jer u njoj nije dopušteno proizvoditi zvukove, a konstruirana je tako da stvara apsolutnu tišinu. Postojala je mogućnost i da odemo do Temppeliaukio crkve isklesane iz kamena no ipak smo odlučili uzeti slobodno vrijeme i samostalno još prozujati gradom.
Plan je bio vratiti se na tržnicu jer navodno da se tamo jako dobro klopa. Novi the moment dogodio se na putu prema tržnici. Zastali smo na trenutak kod lika koji je na violini odlično svirao Ed Sheerana. Ironija je bila što je iduća pjesma bila od Celine Dion i to ni manje ni više nego li „My heart will go on“. Nije da za koji sad trebamo krstariti do Stockholma 😀 . Uz taktove iz Titanica i zbijanjem šala polako koračamo prema placu.
Kupnja suvenira, još koja fotka i eto nas na cilju. Ponuda hrane je odlična, a pozitivno iznenađenje je bila cijena jer uopće nije skupo! Lohikkeito (juha od lososa) košta 8 eura, mesne okruglice od soba ili losa samo 9 eura, pečeni losos 9 eura… Odlučio sam se za Lohikeitto i mesne okruglice od losa jer budimo reano kada ću ih ikad više imati priliku probati. Hrana je izgledala fantastično, a porcije su stvarno bile dobre. Naravno prvo fotka i borba s narančastim odsjajem od tende i krećemo u napad.
Lohikeitto je tradicionalna juha od lososa, krumpira, poriluka, kopra i vrhnja ili mlijeka. U prijevodu naziv znači doslovno losos (fin. lohi) i juha (fin. keitto). Okus je fantazija. Slatkoća od vrhnja, slanoća i mesnati okus predivnih velikih komada lososa. Naravno cijeli Sjever ne može bez kopra pa meni kao velikom ljubitelju iste namirnice ovo ne da nije smetalo nego je podiglo okus cijelog jela. Nažalost dio ekipe komentirao je da je previše kopra no svima se načelno juha svidjela.
Nakon što sam riješio zdjelu juhe, red je došao i na losove okruglice uz umak od brusnice i kuhano povrće. Okruglice su bile fine i rahle, a meso posebnog okusa. Volim divljač tako da ovo jednostavno nije moglo loše završiti. Inače Skandinavci obožavaju mesne okruglice no više o tome u idućem tekstu o Švedskoj.
Kako je ovo bio dan the momenta, logično je bilo da uslijedi još jedan. Jeli smo stvarno fenomenalnu klopu, vidjeli još jedna predivan grad, sunce sije, umjereno je toplo. Sjedamo na kamene stepenice uz more. Galebovi lete posvuda oko nas, pogled puca na tržnicu i drugu najveću crkvu Helsinkija u daljini. Otvaramo limenke Cole koje smo kupili za smiješnu lovu u djutiću na brodu i uživamo.
Ostalo je još dovoljno vremena da posjetimo i najpoznatiju slastičarnicu. Fazer je osnovan 1891. od strane još jednog Nijemca (Karla Fazera), a danas je jedan od najvećih proizvođača slatkog u Finskoj. U centru Helsinkija imaju slastičarnu pa je trebalo iskoristiti priliku i kušati Mustikkapiirakka – pitu od borovnica. Okus je iskreno bio prosječan, a platio sam ju 6 eura. Možda treba dati drugu priliku i pronaći neki dobar recept i izvesti je u vlastitoj verziji.
Ukrcavanje na brod prošlo je bez problema. Sobica je stvarno mala, ali za prenoćiti je dobra. Naravno nalazimo se kao i Jack u potpalublju. Ako voda prodre, prvi smo gotovi haha. No ionako nam je plan provesti većinu vremena na gornjim katovima. Uživali smo u zalasku sunca kada su se valovi počeli povećavati. Kako je došla noć tako se i brod počeo sve više njihati. Nismo se tome baš nadali, ali prihvatili smo. Duty free ipak ima lijeka i za to 😉 . Vrijeme je teklo, valovi se nisu smirili pa sam odlučio popiti Draminu prevencije radi. Umor, preskupi koktel i tabletica su odradili svoje pa sam se doslovno ugasio na kauču u klubu. Da, još i danas me zezaju zbog toga kako sam zaspao, ali ritam je ipak bio prejak da ludujem do jutra.
O daljnjem tijeku čitajte u idućoj priči u kojoj idemo u Švedsku. Do tada vam ostavljam recept za Lokiheitto. Juhica je stvarno jednostavna i brza za napraviti, a lososu daje potpuno novu dimenziju od onoga na što smo inače naviknuti. Probajte.
RECEPT
Sastojci:
- 250 g lososa
- maslac
- 2 krumpira
- 1 poriluk
- 1 veća mrkva
- vezica kopra
- voda ili riblji temeljac
- 100 ml vrhnja za kuhanje
- 1/2 čajne žličice papra u zrnu
- sol
Postupak:
- Na maslacu prodinstajte na kolute narezan poriluk i na kockice narezanu mrkvu.
- Dodajte na kockice narezan krumpir, posolite i dinstajte dok malo ne omekša.
- Podlijte sve s temeljcem ili vodom, posolite i dodajte zrna papra. Kuhajte dok povrće ne omekša.
- Pred kraj dodajte na kockice narezan losos te vrhnje za kuhanje i usitnjeni kopar te kratko prokuhajte.
Recept možete preuzeti ovdje:
